Dječiji osmijeh, čudo veliko!!

Dječiji osmijeh, čudo veliko!!

Jednom davno jedan čiko je rekao : „ Najveći čovjek uvijek ostaje dijete“, i slažem se snjim, druženje s djecom je odmor za dušu.  Do sada sam imao puno druženja s djecom, mlađa djeca od komšija, djeca iz mog kraja. Volim druženja s djecom, igranje različitih igara, vožnja bicikla.
Moj mlađi brat ima 10 godina, veoma je druželjubiv, pažljiv, mnogo je umiljat. Veoma nestrpljivo očekujem susret s njim. Najviše što mi se dopada u vezi susreta s njim jest to što kad me vidi, potrči prema meni, zagrli me i poljubi me i pozdravimo se na naš način koji smo uvježbali, predivno, zar ne?

Ko ne bi volio tako, ako sam imao loš dan, loše odrađen ispit ili nešto slično, ovo mi popravi sve. I tako mi nakon susreta lagano krenemo u šetnju, u šetnji pada dogovor gdje da idemo danas, šta da radimo, kako ćemo se zabaviti. Odemo na kolač, pričamo o školi, o fudbalu (kako je njegova ekipa prošla prošle sedmice, a kako je moja, navijamo za dva različita kluba), on meni priča šta mu se dešavalo.

Dobio sam dojam da mi dijete vjeruje, vjerujem da je u meni dobio baš svog „Starijeg brata“.
U toku naših aktivnosti trudim se da budem otvoren s njim, zabavan, tako da obojica očekujemo nestrpljivo idući susret.
Svaki novi susret kod mene izaziva osjećaj sreće i radosti zbog činjeice da radim nešto korisno i doprinosim boljem odrastanju djeteta.

Sam projekat „Stariji brat, starija sestra“ ima veliki značaj kako za djecu, tako i za nas volontere. Projekat je produbio moja znanja stečena na fakultetu i obogatio moja znanja o radu s djecom.
Učlanio sam se u projekat jer sam želio biti dio ove organizacije i ponosan sam što imam mogućnosti biti dio ovog projekta.



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *