Još jedna divna nedjelja

Još jedna divna nedjelja

Volonteri/ke SOS Društvenog centra i njihova/e mlađa braća i sestre su jednu od junskih nedjelja proveli/e u igri, uživanju, te proslavi rođendana jednog mlađeg brata. Šta smo to sve radili/e saznajte u narednim redovima.

Najprije smo se okupili/e na ilidžanskom terminalu. Neko je došao ranije, neko taman na vrijeme, a neko je malo i kasnio. Dogovorili/e smo vrijeme kašnjenja koje ćemo tolerisati i u međuvremenu razgovarali/e i šalili/e se, jer smo se puno poželjeli/e. Nakon toga, uputili/e smo se u obližnji hotel koji posjeduje kuglanu. Iako smo rezervisali/e tri staze, u toku dana se jedna pokvarila, pa smo morali/e malo pričekati. Moj prvobitni strah da će djecu obeshrabriti čekanje od 20 minuta brzo je iščezao, jer su svi našli neku zanimaciju, a ljubazno osoblje nam je ustupilo prostor u kojem možemo provesti vrijeme.

Uz pomoć susretljivog i veselog voditelja kuglane, napravili/e smo timove parova volonter/ka-dijete i započeli/e igru. Većini je bio prvi put da kuglaju, pa smo otkrili/e neke prirodne talente, a nekoga smo morali/e i tješiti. Ubrzo su svi prevazišli tremu i strah od neuspjeha i sa nestrpljenjem očekivali da se njihovo ime pojavi na ekranu. Puno je tu bilo smijeha, aplauza, „daj pet“, zagrljaja, poljubaca i fotografija. Sat vremena je prošlo dok kažeš „čunj“.

Nakon toliko truda i zalaganja bio je red i da se počastimo, pa smo otišli/e na pizzu, sok i kolač. Uživali/e smo u hrani, pričali/e, gledali/e akvarijume sa ribicama, igrali/e se i opet fotografisali/e i snimali/e zanimljive boomerang-e. Došlo je vrijeme i za kolače, pa je naš mali rođendanko dobio slavljeničku kapicu, skromnu svjećicu na palačinkama i čestitku sa našim potpisima i iskrenim željama. Dobio je najveći i najljepši zagrljaj od svog starijeg brata Dade i uspomenu za cijeli život. Dado je izjavio: „Moj mlađi brat je dobio rođendansku pažnju i zahvaljujući cijelom timu onogućili smo mu dan za pamćenje. Sva naša ljubav, pažnja i nesebična zalaganja su sastavljena u njegov predivan osmijeh,  kao i sreću svih nas jer nam je ovaj dan zaista prelijepa uspomena. Ponosan sam na cijeli tim i zahvalan što naša organizacija, naša mala aoza puna ljubavi, postoji.“

Imali/e smo ideju da se poslije idemo družiti u velikom parku, ali dan je već odmakao, a mi smo bili/e siti/e i umorni/e, pa smo se polako pozdravili/e, izgrlili/e i rastali/e. Posebno me taj dan usrećilo što sam vidjela koliko volonteri/ke pomažu jedni drugima, paze svako dijete kao da je to njihov/a mlađi brat ili sestra i čim vide da je neko dijete tužno ili neraspoloženo, svi žure da ga oraspolože. To je nešto što riječi ne mogu opisati i što morate doživjeti da biste u potpunosti razumjeli, a ja sam prezahvalna što sam dobila priliku za to i što sam dio ove prelijepe priče zvane Stariji brat, starija sestra.

Kožljak Adrijana

  • 31
    Shares


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *