Moja djevojčica je moj bijeg od stresa

Moja djevojčica je moj bijeg od stresa

Kako nam dolazi toplije vrijeme tako i naši volonteri sve više vremena provode vani sa svojom mlađom braćom i sestrama. Neki su iskoristili sunčano vrijeme koje nam je mart donio za šetnju gradom, dok su pak drugi odlučili da  urade nešto dobro za svoje zdravlje pa su se provozali na biciklu. Volonteri i volonterke nam svakodnevno izvještavaju kako protiču njihova druženja, gdje vole najviše da izlaze, šta vole najviše da rade pa tako nam pristižu i mnoge fotografije i priče, a u nastavku vam donosimo kratku priču naše volonterke i par fotografija:

„U projekat sam ušla sa prijateljicama, u početku nismo ni mogle da zamislimo, da će jedna tako malena, mila i nama nepoznata bića postati tako velik dio naših života. Mnogo smo različiti, i po godinama i po načinu na koji vidimo svijet. Oni svijet ne gledaju kroz sivilo koje nas okružuje, već kroz svu ljubav i sreću koju uspiju izvući iz svog srca.

S našim sekama se redovno družimo, svi smo se veoma zbližili. Ponekad izađemo na neka mjesta koja se ni po čemu ne čine posebnim, ali s njima je sve to veoma posebno i drukčije. Svako mjesto vežemo za neku novu avanuturu i neki novi nezaboravni doživljaj. Ne dozvoljavamo da nam je dosadno i ružno, uvijek nađemo neki način da svakodnevnicu obojimo novim idejama, i ispunimo smijehom. Svaki problem zajedno prebrodimo, zajedno se smijemo, zajedno plačemo, zajedno se igramo i učimo.

U projekat smo ušli da pružimo djeci nešto novo, ali su na kraju one bile te koje su ostavile veliki trag u našim srcima i naučile nas da su stvari puno ljepše kad se ne gleda očima već srcem. Ovo iskustvo koje smo stekle s njima, i ove uspomene koje smo zajedno izgradili su nezaboravni. Svima toplo preporučujem da si priušte ovo zadovoljstvo i jednom djetetu uljepšaju djetinstvo.“  Volonterka Sumeja Smajić.

Također smo se u martu posvetili i malo više našim volonterima jer i oni pružaju mnogo našoj djeci, tako da smo održavali i radionice za rad na sebi koje naše volontere posebno usrećuju. Jedna od tih radionica nosi naziv Model klavira….. 🙂 naši volonteri su malo svirali svoje tonove života na klaviru po bijeli i crnim tipkama pa smo imali različitih melodija J  dugogodišnji volonteri su imali priliku da ponovo učestvuju u radionici i da vide da li su u protekloj godini radili na sebi i da li su se njihove melodije života promjenile . Mnogima je bilo zanimljivo da vide kako rastu i razvijaju se J Model klavira podrazumijeva pisanje stvari koje činimo kada smo tužni kako bi se oraspoložili, a neki volonteri su naveli da im druženje sa nama i naši redovni sastanci pomažu u tome, što nas čini veoma sretnim.



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *