Posjeta Pionirskoj dolini

Posjeta Pionirskoj dolini

Nakon saznanja da nas uskoro opet očekuje kiša, mala, ali entuzijastična grupa volontera/ki i njihove mlađe braće i sestara je u subotu 14. jula posjetila Pionirsku dolinu i iskoristila jedan od rijetkih ljetnih dana bez padavina. Mjesto susreta bila je posljednja trolejbuska stanica Jezero.

Vuk nije bio baš zainteresovan da se druži s nama dok smo ga dozivali zavijanjem, dikobraz nije želio ni da proviri, a lisica je ležala na krovu i nezainteresovano nas posmatrala. Djeca su nestrpljivo produžila do mara, alpaka i magaraca i konačno stigla do najpopularnijih stanovnika Pionirske doline. Koliko sam se u jednom trenutku zabrinula da ćemo cijelu Pionirsku dolinu obići za pet minuta, toliko sam u drugom trenutku brinula kako da djecu odvojim od, pogodite koga – koza. Nakon intenzivnog druženja sa kozama, obišli smo ostale životinje, posebno se zabavili sa lemurima i majmunima i molili pauna da raširi rep, ali nije bio zainteresovan. Razgovarali smo o tome kako i životinje trebaju biti raspoložene i kako moraju da se osjećaju sigurno i lijepo da bi uradile nešto što očekujemo od njih, kao što smo od pauna očekivali da raširi rep, a od vuka i lisice da malo prošetaju.

Nakon obilaska životinja, vrijeme smo proveli na igralištu, djeca su se spuštala niz tobogane, trčkarala po pjesku i visećim mostićima, penjala se, visila, prelazila preko prepreka, klackala se, ljuljala. Mi smo posmatrali i pazili na njihovu sigurnost, a tu i tamo se i pridružili na klackalici i ljulji i zaboravili nakratko da smo odrasli. Odmor od šetnje i igre našli smo na klupama, prvo na suncu, a onda u hladu. Tu smo igrali čovječe ne ljuti se, uno, badmintona, osvježili se uz voće, keksiće i vodu. Odlično smo se zabavili, naučili jedni druge pravila igre, pobjeđivali i gubili i niko nije bio ljut.

Na izlazu iz Pionirske doline vidjeli smo pauna koji je raširio rep, jedan mlađi braco je rekao kako se paun sad lijepo osjeća i dobro je raspoložen, pa smo se svi zahvalili paunu. Otišli smo u grad, pojeli ukusne sendviče i popili sok, te zaključili da je ovo bilo jedno divno druženje.

Ovim druženjem se završava i ovogodišnji ciklus Projekta pri SOS Društvenom centru, radujemo se septembru, novim druženjima i uspomenama koje ćemo stvoriti, a dotad ćemo uživati u ovima koje smo već napravili.

Adrijana Kožljak

  • 10
    Shares


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *