Put u Mostar

Put u Mostar

U subotu 17. juna 2017. godine stariji/e i mlađi/e braća i sestre iz Sarajeva su u okviru ljetnog izleta posjetili/e svoje drugare/ice u Mostaru. U ranim jutarnjim satima okupili/e smo se ispred našeg SOS Društvenog centra i krenuli u potragu za suncem.

Neko se uspio naspavati prethodnu noć, a nekome je za dodatne snove poslužila vožnja do Mostara. Mi koji/e nismo spavali/e slušali/e smo pjesmice, pjevali/e, razgovarali/e, igrali/e vješala, gradova i sela, te raznih igrica na mobitelima. Za doručak su nam poslužile svježe kifle, ali svi/e smo se obradovali/e ručku u već sunčanom Mostaru. Siti/e i odmorni/e prošetali/e smo do Starog mosta i napravili/e divne fotografije dok nas je sunce grijalo, a vjetar milovao po licu. Nije bilo šanse da se izgubimo jer je s nama bila divna koordinatorica Projekta iz Mostara, Almira.

Nakon toga smo se zaputili/e u Porodični centar Mostar gdje su nas čekali/e naši/e domaćini/ice. Raskomotili/e smo se i druženje započeli/e prigodnom igrom sa imenima. Izgovarali/e smo svoje ime jedan/na za drugim/om po krugu trudeći se da oborimo vremenski rekord. Najbrže vrijeme je bilo 13.56 sekundi. Ova igra nas je nasmijala i pomalo upoznala. Zatim je naša volonterka Andrea izvela jednu divnu aktivnost. Učinila je da malo kiše iz Sarajeva donesemo u Mostar, tačnije zvukove kiše. Svi/e smo bili vrijedni/e i našim rukama proizvodili zvuk kiše. Bili/e smo ponosni/e na našu kišu, zvučala je poput prave.

Druženje smo nastavili/e tako što su stariji/e i mlađi/e braća i sestre podijelili/e sa grupom svoj najljepši trenutak druženja u ovoj godini. Bilo je smiješnih situacija, a bilo je onih koje su nas baš raznježile i možda donijele i po koju suzu radosnicu. Nakon toga su mlađa/e braća i sestre crtali najljepši trenutak proveden sa svojom starijom/im braćom i sestrama, a starija/a braća i sestre su pisala zašto vole ovaj projekat i šta to imaju poručiti svom/svojoj mlađem/mlađoj bratu/sestri.

Poslije divnog druženja napravili/e smo veliku zajedničku fotografiju ispred Centra, prošetali opet do Starog mosta, kupili/e neke suvenire za uspomenu i prisustvovali/e skoku sa Starog mosta. Mnogima od nas je bio prvi put da vide nešto tako i bili/e smo oduševljeni/e. Nastavili/e smo šetnju do autobusa, pozdravili se sa starijom/im i mlađom/im braćom i sestrama iz Mostara i zaputili se nazad u Sarajevo. Dio puta smo proveli/e u igri koju je za nas pripremila volonterka Maja. Ponijela je dvije vrećice sa jako zanimljivim pitanjima koja su još više zbližila stariju/e i mlađu/e braću i sestre. Naučili smo mnogo toga jedni o drugima. Stigli smo u Sarajevo, a tamo nas je, pogodite šta! Čekalo sunce.

Projektni ciklus se bliži kraju, a mi smo ga obilježili/e na ovaj način. Kažu da nas najljepše uspomene ne vežu za materijalne stvari već za osjećanja, a na našem malom putovanju je bilo mnogo lijepih osjećanja i već se radujemo sljedećem izletu i druženju!



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *